|
Na riječkim, odnosno sušačkim Pećinama broj 5, u bujnome parku s mediteranskim raslinjem, nalazi se Villa Ružić. Ovu kuću Ružićevih projektirao je arhitekt David Bunetta 1935. godine. Godine 1938. kuća je dovršena. Kao obiteljsku kuću gradi je Hrvatski ban, ministar pravde te advokat, kulturni djelatnik i slikar, dr. prava Viktor Ružić, stariji.
U obitelji koja je već cijelo stoljeće prije gradila i sakupljala, a rodbinskim vezama došla u vezu sa starim i značajnim obiteljima za hrvatsku kulturu i umjetnost, njegovala se svojevrsna reciklaža svih obiteljskih stvari. Te stvari nakon što su izvršile ulogu svoje namjene prvi puta, bile su obično prerađivane, da bi dobile drugu funkciju.
Biblioteku, odnosno knjige sakupljaju Ivan Mažuranić, Hrvatski ban, pravnik, ilirski pjesnik i pripovjedač te Antun Mažuranić, brat Ivana, kulturni radnik, ravnatelj Kraljevske riječke gimnazije, suradnik na pisanju dopuna za "Osmana" i drugih Ivanovih tekstova. Kraj njih u stvaranju biblioteke participira i Matija Mažuranić, prvi hrvatski moderni putopisac, pisac djela "Pogled u Bosnu". Knjižnicu nadopunjuju Vladimir Mažuranić, autor prvog hrvatskog Pravno-povijesnog rječnika te Želimir Mažuranić kao i Ivana Brlić Mažuranić. Ivana Mažuranić udala se za advokata Vatroslava Brlića u Slavonskom Brodu te tamo stvorila svoju knjižnicu i arhiv koji je nedjeljiv dio knjižnice Ivana Mažuranića i Ružića zbog dokumentacije i obiteljske korespondencije. Osim toga, od dijela zbirke Mažuranića u Jurjevskoj ulici u Zagrebu, Ivana je stvorila i zbirku u Slavonskom Brodu. Dio ovih zbirki danas se nasljedstvom nalazi u villi Ružić u Rijeci, a nasljeđuje ih Viktor Ružić, ing., unuk Ivane Brlić Mažuranić, kao i knjižnicu, arhiv i zbirku Brlić u Slavonskom Brodu, također spomenik kulture Republike Hrvatske.
Ivan i Antun Mažuranić knjige su sakupljali, dobivali na poklon te ih kupovali, a te knjige imale su veze s njihovim književnim i znanstvenim stvaranjem. Kada su stvarana dopunska pjevanja Gundulićevog epa "Osman", crnogorski vladika Petar Petrović Njegoš poklonio im jedan od Gundulićevih rukopisa. Za stvaranje rječnika "Osmana" dolaze Mažuranići u posjed više rječnika, kao što su "Mikaglin", "Stulliev", "Della Bellin" i Bellosztenczev "Gazophylacium". Pišući o starijoj hrvatskoj književnosti Ivan i Antun Mažuranić sakupljaju posebice dubrovačke pisce i njihova izdanja. Kad rade na glagoljičnim starijim knjigama sakupljaju glagolitiku, a neke od knjiga im daruju i krčki svećenici.
Među tim knjigama ističu se knjige tiskane glagoljicom u Rimu te "Levakovićev Misal". Veliki broj vrijednih knjiga 16. i 17. stoljeća Mažuranići sakupljaju da bi sačuvali od zaborava hrvatski književni tisak toga vremena. Većina od 8.000 knjiga, koliko knjižnica sadrži, je iz 19. stoljeća. Za te knjige mogli bismo reći da su to gotovo sve vrijedne tiskovine tiskane na hrvatskom jeziku od vremena hrvatskog narodnog preporoda do početka 20. stoljeća. Tu treba svakako istaći periodična izdanja kao što su "Danica Ilirska", odnosno "Novine Horvatzke" te jedne od najstarijih hrvatskih novina koje su početkom 19. stoljeća u dvojezičnoj verziji izlazile u Zadru pod nazivom "Kraglski Dalmatin", odnosno "Il regio Dalmata". Knjižnica sadrži primjerke izdanja Ivana Mažuranića, Antuna i Matije te izdanja iz obitelji Brlić, Andrije Torkvata Brlića, Ignjata Alojzija Brlića i Ivane Brlić Mažuranić s primjercima izdanja koja su tiskana i prevedena na četrdesetak stranih jezika.
|
|
